Zecic drazen – Boem u dusi


C
Ucio me otac, bori se, sine,
G
u zivotu uvijek, moras biti prvi.
G
Govorila majka, pomozi siromahu,
C
ucila nas crkva, to nam je u krvi.

C
Prijatelji opet, pricaju po svome,
C G
okreni se i uzmi, sto ti srce zeli.
G
Zaboravi srce, pogledaj na sebe,
G C
nije ipak ono, u sto smo se kleli.

F
A onda dodje ti, najljepsa zena,
F C
utjeha i nada, u zivotu mom.
G
Izgubih i tebe, prokockah te glupo,
G C
zbog lude duse, otisla si drugom.

C
I kad okrenem se cesto, gledam iza sebe,
C G
shvatim u zivotu, nista vise nemam.
G
Samo tvoja pisma, gitaru staru,
G C
i ovu dusu, punu uspomena.

C
Pa se sada pitam, tko je za to kriv,
C G
mozda Bog, mozda nebo, a mozda i ti.
G
A onda ipak shvatim, boem sam u dusi,
G C
i gdje god da krenem, uvijek gubim ja.

G
Jer opet da se rodim, i upoznam mnoge zene,
F
zivio bih isto, i volio tebe,
C G C
i vise nikoga.