Vranjkovic nikola – Majdan


Intro:

Udarati kaziprstom na 12-i “prag(bas na prag)” od tona
pr. 0(12), 1(13), 2(14)
Fmaj7
E|—0——|—0——|—0——|—0——|
H|—–1—-|—–1—-|—–1—-|—–1—-|
G|——-2–|——-2–|——-2–|——-2–|
D|———-|———-|———-|———-|
A|———-|———-|———-|———-| \
E|———-|———-|———-|———-| \
Em / 2X
E|—0——|—0——|—0——|—0——| /
H|—–0—-|—–0—-|—–0—-|—–0—-|
G|——-0–|——-0–|——-0–|——-0–|
D|———-|———-|———-|———-|
A|———-|———-|———-|———-|
E|———-|———-|———-|———-|

Em, Fmaj7

Em
Velika soba kod kuce na zemlji
C
i majcinski osmeh i glas.
Asus2
Otvaras oko po oko
Em
i cutis u nas.

Ruka na ruci i suza na usni,
a tuga odaziva se,
ziv, ti se vracas u zivot
ko zna odakle.

Em Fmaj7
I sam verujes u muk istine.
Asus2 Em
Secas se, sanjao nisi, a bio si gde?
Em Fmaj7
I sam verujes u muk istine,
Asus2 Em
svu svoju snagu ti dajem da pogledas me.

Trcim i prosipam pesak po vodi
ko ptica sto slece na sneg.
Sklopljene oci drugacije gledaju svet.

Sever mi sledio kosti,
sta vredi sto vidim kad necu da znam.
I dugo vec cetiri godisnja doba su dva…

Ja verujem u muk istine.
Dunav ce postati more, podavice sve.
Ja verujem u muk istine,
umoran, tuzan, opijen, prepoznajes me.

Seti se kako smo gledali majdan
ko pakao da je na dnu.
Usli smo jednom u njega
i skratili put.

Vetar ti ukrao kanap iz ruke,
u nebo ti pobeg’o zmaj,
trazi ga pogled po svodu,
al’ krije ga sjaj.

Ja verujem u muk istine.
Mozda se sve ovo desava jos nekome.
Ja verujem u muk istine,
ili smo samo zalutali u secanje…

Em – 022000
Fmaj7 – 133210
C – 032010
Asus2 – X02200