Vladimir kocis – zec – Stani more


C G C
Ja sam rodjen u kuci ribara
A7 Dm
nas tri brata postoli dva para
G C F C
matere se ne spominjem, ali more ne proklinjem
G C
ca ju je ka mladu uzelo

Ti’ san zenit ‘cer tezaka milu,
prid svatove da joj nosin svilu,
pa san posa na vapore,
da je najden priko mora,
tamo di je svila njeznija.

REF:
F G C
Ej, ti more, tvrdo si ka kamen,
F G C
kad si na me urezalo znamen.
E F C
Pa me triskas valovima, pa me bacas galebima.
G
Stani more, kad te molim,
F C
di ces na me, ja te volim!

Naviga san sedan godina,
kad san joj prid kucon ariva,
da ju svu prekrijen svilon,
i da viknen svitu cilon –
da je moja, da ce za me poc’.

Njen je caca samo sutia,
pa je prema moru pokaza,
di je isla svake noci,
i cekala kad cu doci,
al’ se jednon nije vratila.

Ej, ti more, tvrdo si ka kamen,
kad si na me urezalo znamen.
Pa me triskas valovima, pa me bacas galebima.
Stani more, kad te molim,
di ces na me, ja te volim!

Mislia san da cu bit u stanju,
s godinama da ne mislin na nju.
Mislia san, al’ ne moren,
s ‘jubavi je ka i s moren –
puno lipih, jedno najdraze.

Sada cesto gledan u dno casi,
vrime ide sve me vise plasi.
Cace moga vise nima,
braca su po gradovima,
nikada se nisan zenia.

Ej, ti more, tvrdo si ka kamen,
kad si na me urezalo znamen.
Pa me triskas valovima, pa me bacas galebima.
Stani more, kad te molim,
di ces na me, ja te volim!

Stani more, kad te molim,
di ces na me, ja te volim!