Postoji jedna dimenzija nepoznata covjeku
Prostor izmedju svjetlosti i sjenke,
izmedju nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se pklatovi
Pklatovi imaju oci i usi, i noge i ruke, i ledeni dah
Samo im je dodir potpuno mek, korak potpuno lak
Zauzeli su cijeli nas grad i poceli sebi ljude zvat
Nisi vise znao ko je covjek, a ko je pklat

C5 D# C5…
Ubrzo su usli u svaki nas dom i ljudima
spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra,
a niko nije gledao napolje
Na ulicu su pustili bijele medvjede
cija je dlaka sjajna
Dosli su iz dalekog svemira,
njihovo porijeklo mora ostati tajna

G F Am G
Mi smo pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti
G F Am G
Mi samo zelimo da mislite ko mi
C
Ko mi

C5 D# C5…
Izmedju nas, draga, ne postoji nista,
otkako su na nasa vrata kucali
Ne cujemo krik komsinice,
niti smo plin osjetili
Prazne su case,puna pepeljara,nestaju boje,
srce kuca sporo tika-tak
Nema vise poljupca, ni svadje, ni samara,
tvoga tijela, draga,
Ja se vise ne sjecam

G F…
Mi smo pklatovi…

G F…
Mi smo pklatovi…

G5…
Iskaci kroz prozor, mala, i bjezimo odavde
U dvoriste i park, pa sve do kraja ulice
Ja cu na drugu stranu, da im trag zametnem
Ti cekaj na kraju grada, nek auto bude upaljen

[solo&fade]
C Em F G
C Em F G