Rani mraz – Covek za koga se udala buba erdeljan


A
U Backoj Palanci bila je igranka,
ma lazem, ordinarna pijanka.
E
Svu noc smo brljali. Kako smo starili
sve smo surovije tezgarili.
D
Posle se kajali, sve satro cudili,
A E
dokle smo stigli i kraj kojih smo se krokodila budili…
C, c, c, he…

Nesto pre fajronta prisla mi tipcina
sa onim hitlerskim brcicima,
pecatnim prstenom, kravatom labavom,
da casti odusevljen zabavom.
A ja bas nisam fan napadnih pedera
sto vecno jure konobarice i mirisu na berbere…
Ma, hajde…

Bio sam umoran, rekoh tom paunu:
“Majstore, ja sam u knockdown-u.
Grebem po zicama, tamburam danima,
ubi me dim po restoranima.
Sad vidis promaju pod ovim satorom”.
On rece: “Cekaj malo, ti si bio dobar s mojom matorom ?
A, tako…

F#m Hm
Da, onda sam ga poznao tek. Pa nije cudo, pros’o je vek.
D E
Za tog se dripca udala Buba Erdeljan.

A E F#m D
Sta ti je trebalo to, mali misu moj, da podjes za takvu barabu?
Hm E A
Sto nisi pazila, sto si princa preobrazila u ovu zabu?

D E A E
Vol’o bi da znam: bila si kci tatina, ja vucibatina,
F#m D
blesavko sa senom u kosi.
Hm E
Uzmi il’ ostavi, ko je mog’o da pretpostavi?
A D E
Djavo ga nosi…

Tip rece: “Ovde sam s dve fine zenice,
uuu, dve opake raspustenice!”
Namignu mangupski: “Svi malo saramo!”
Namignuh i ja, kao, “Naravno”.
Seo sam tako s njim i onim guskama,
a on je samo brbljao, o, dal’ je poljubi tim usnama?…
Ma ne…

Konobar, sto zastajkujes, dal’ i ti mozda strajkujes?
Daj decko odmah flasu svirni pa smo mirni!

Pros’o sam sever i jug, sirom pa u krug,
i cega sam ostao zeljan?
Pa ne bas mnogo tog, brsljana s jednog zida visokog
i Bube Erdeljan.

E, vol’o bih da znam: sta ti je trebalo to, moja lepojko,
o bila si dukata vredna.
Sto si pustila da te ovaj tu izgustira?
Budalo jedna!