Dragojevic oliver – Balada o cacinom satu


Em Emmaj7 Em7 Em6 D
Caca je jema, sat u malom dzepu,
D C G H7
Takvoga sata nima vise niko,
Em Emmaj7 Em7 Em6 D
Iz njeg se vrime, razlilo ka mliko,
D A F#7 H7
Ka vino ca je, uteklo svom cepu.

Kad bi caca zasta, da otare celo,
I sat bi sta, i mudro bi muca,
Nije jema srca, da odbroji uru,
Coveku ca sidne, da umoran ruca!

Em A D
Na cacinom satu, brise se i gubi,
D C H7
To vrime u zlatu, i ti prsti grubi,
H7 Em Emmaj7 Em7 Em6 D
To vrime u zlatu, taj led ca se krece,
D A F#7 H7
Na cacinom satu, vratiti se nece!

PRVA STROFA ….

Caca se moga i bez sata snaci,
Po icu maski, po jugu u zraku,
Ali more biti, cutija se jaci,
Sa satom ca je svitlija u mraku!

REFRAIN: ……

Pricaju judi, starili su skupa,
Sat je bio srce u cacinom tilu,
I nije se znalo, ca to suska, lupa,
Ca to tira naprid, vrilu krv kroz zilu!

Sve dok nisu oba, ostali bez glasa,
Sve dok nije zemlja, rekla zadnje slovo,
Jos se nije znalo, ca je puklo, stalo,
Jer na njima sve je bilo jos ka novo!