Djordje balasevic – Ostaje mi to sto se volimo


[A]Moj drug iz detinjstva
zivi sretno na selu
[A]k’o u ruskom romanu tacno tako.
Ima [Hm]zenu i sina
ima podrum pun vina
i [A]sve mu je ravno.

[A]U poslednje vreme
ja ga vidjam sve redje
[A]samo onda uglavnom kad nesto slavi.
On se [Hm]ne ljuti zbog tog
pruzi ruku i kaze:
Nisi [A]bio odavno.

I [Hm]secamo se dana kad smo
[D]jos bili divlji k’o [A]jeleni hitri
i [Hm]sve smo blizi istini i
[D]tuzi sto smo blizi s[E]ledecoj litri.

Pitam ga dal’ [A]zna
da si ot[D]isla da si [A]otisla.
Ma nije [F#m]strasno kaze [Hm]on
Imala je d[E]rugog to znas.

Pitam ga dal’ zna
da se volimo da se jos volimo.
Ma bas si smesan kaze on
ponekad si klinac bas.

Moj drug iz detinjstva zivot posmatra skrto
vidi nebo i zemlju ma ima pravo.
Ja sam prokleti pesnik koji stoji na kisi
koji laze i voli.

Mada smo ucili istu grubu zivotnu skolu
mi smo nekad daleki pa to je ljudski.
Svako nosi u sebi nekog svog malog boga
kom se potajno moli.

I zato vracam pricu na vremena
kad smo bili jeleni hitri
i sve smo blizi istini i tuzi
sto smo blizi sledecoj litri.

Pitam ga sta sad kad si otisla kad si otisla.
Ma budi mangup kaze on ima mnogo slicnih njoj.
Pitam ga dal’ zna da se volimo da se jos volimo.
Ma kojesta gundja on dodaj bokal stari moj.

Moj drug iz detinjstva se ozenio zelen
al’ je imao srece ja vidis nisam.
Ja sam ljubio razne neke potpuno prazne
neke potpuno strane.

I sve mi se cini da ne postoji nacin
da mu objasnim tebe jedinu pravu.
Zato topim u vinu citav svet jer u casu
moze svasta da stane.

I secamo se dana kad smo jos bili
divlji k’o jeleni hitri
i sve smo blizi istini i tuzi
sto smo blizi sledecoj litri.

Pitam ga dal’ zna da je nevazno sto si otisla.
Avantura kaze on sta ti sada ostaje?
Ostaje mi to sto se volimo sto se volimo.
Dal’ zbog vina kaze on al’ ovo smesno postaje.